Dioklecijanova palača, carska rezidencija u Splitu koju je oko 300. podignuo rimski car Dioklecijan. Ima elemente carske vile, helenističkoga grada i utvrđenoga vojnog logora. Jedno je od najbolje očuvanih ostvarenja kasnoantičkoga graditeljstva.
Od VII. st. palača živi kao grad Split, koji se već tada širi prema zapadu i u više navrata utvrđuje zidovima, u XVII. st. bastionima te tvrđavama Gripe i Bačvice (graditelji Agostino Alberti, fra Antonio Leni, Alessandro Magli, Camillo Gonzaga, Innocenzo Conti, Tomaso Moretti, Giuseppe Santini). Povijesna cjelina Splita s Dioklecijanovom palačom uvrštena je 1979. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
T. Marasović: Dioklecijanova palača – jezgra grada Splita. Zagreb, 2008.
S. Perojević: Tvrđava Gripe u Splitu. Prostor, 21(2013) 1, str. 2–13.
Muzej grada Splita, Podrumi Dioklecijanove palače
Dioklecijanova palača u Splitu. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 2, 1959., str. 323-324.
M. Šeper: Dioklecijanova palača u Splitu. Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 2, 1962., str. 51-53.
Je. Marasović: Dioklecijanova palača. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, 1995., str. 189-192.
